Hrvatski sportisti su veliki promoteri te zemlje. Svi znamo da su u najtežim danima borbe za samostalnost i međunarodno priznanje Republike Hrvatske odigrali važnu ulogu. Mnogima je verovatno promakla činjenica da je hrvatska rukometna reprezentacija, baš u prvim danima nakon što je Hrvatska progasila nezavisnost, osvojila svoj prvi turnir, i tako barem malo pripomogla da se u najjačoj zemlji sveta za nju čuje.
Bilo je to na današnji dan u Kolorado Springsu 6. jula 1991. godine, na turniru pod nazivom USA Cup. U velikom finalu Hrvatska je lako pobedila Japan 27:20. Selektor reprezentacije bio je Josip Milković.
Priča o tom turniru i hrvatskom nastupu zalužuje dokumentarac, ako ne i pravi dugometražni film.
Naime, samo tri dana nakon proglašenja nezavisnosti 25. juna 1991. godine, Hrvatska reprezentacija je otputovala iz Zagreba u Sjedinjene Države. Najviše zasluga za to ima Ivo Petranović, bivši rukometaš, ali i Hrvat koji živi u Sjedinjenim Državama. Mesecima je obilazio Američki rukometni savez i uveravo ih da Hrvatska treba da nastupi na tom turniru. I svaka mu čast na tome. Ne zaboravimo, Hrvatska u trenutku donošenja odluke još nije bila samostalna država. HRS je uspeo nekim čudom da pronađe sponzore i sredstva i prihvatio je taj poziv. I nije zažalio. Prva stanica tog neobičnog, ali sjajnog puta bio je Los Anđeles odnosno San Pedro, grad s najvećom hrvatskom kolonijom u tom delu Amerike. Istorija će kasnije pokazati da je to bio poslednji let PANAM-a iz Zagreba jer je hrvatski aerodrom uskoro zbog početka rata u Sloveniji zatvoren. Naime, kada su igrači nakon 15 sati leta od Zagreba, preko Frankfurta i Njujorka stigli u Los Anđeles, dočekali su ih Hrvati u narodnim nošnjama i obavestili da je u Sloveniji počeo rat. Šok je nemoguće opisati. Dve nedelje je trajala potraga za povratnim avionski kartama. Rukomet gotovo da je bio u drugom planu. Na kraju su sleteli u Beč.
Nakon nekoliko revijalnih prijateljskih utakmica u San Pedru s američkim ekipama, koje su igrali u košarkaškim dresovima, jer rukometne nikada nisu videli, i dvoranama gde su hrvatski fizioterapeuti trakama lepili oznake za devet metara i sedmarac, reprezentacija je otputovala u Kolorado Springs.
To je grad na 1893 metra nadmorske visine u kom se nalazi američki olimpijski centar. Nedelju dana boravka u tom kampu i dan – danas prepričaju svi koji su imali sreću da ga vide. Od sportskih broja terena, dvorana, bazena olimpijskih dimenzija, do bolnice koju bi poželeo svaki grad sveta.
Hrvatska je na startu turnira pobedila SAD 23:22. Sledio je poraz od Rumunije istim rezultatoim 23:22, koji ih je malo uzdrmao. Ali sledile su još dve pobede nad Holandijom 26:20 i ponovo SAD-om 27:20 i Hrvatska se našla u velikom finalu s Japanom. Ni tu nije bilo problema i Hrvatrska je slavljem 27:20 osvojila svoj prvi međunarodni turnir u istoriji.
Nakon Kolorado Springsa reprezentacija je pet dana boravila u Njujorku. I tu je odigrala nekoliko revijalnih utakmica. Svaki od njih zaslužuje posebno poglavlje, jer dvorane su bile suviše male da prime sve Hrvate koji su želeli da vide Hrvatske rukometaše, prvu nacionalnu selekciju koja je nastupila u Sjedinjenim Američkim Državama. Mnogi od njih nisu nikada bili u Hrvatskoj i svaki dodir sa zemljom njihovih predaka bio je poseban doživljaj.
Gotovo svim igračima i stručnom štabu odlazak u SAD 1991. godine, bio je prvi susret sa tom zemljom, a posebno se pamti grad Njujork, grad koji nikad “ne spava“. Hrvati ipak pamte da su im iz SAD-a doneli prvi trofej u istoriji. Sjajna priča, zar ne?