Iako je ponoć već odavno prošla, kada je hrvatska rukometna reprezentacija dotaknula tlo zagrebačkog aerodroma Franjo Tuđman, njene najvernije navijače to nije sprečilo da je dočekaju otvorena srca, raširenih ruku, s pesmom i ponosom. Bile su to dirljive scene, za istoriju i pamćenje. Za celi trud koji su ti momci ugradili u 14. hrvatsku medalju s velikih takmičenja.
Noć je bila kratka, jer trebalo je da se pripremi za ono što su im Hrvatska i Grad Zagreb pripremili na središnjem Trgu Josipa Bana Jelačića. Srebrna rukometna družina koja je poslednjih 17 dana držala Hrvatsku na nogama krenula je u otvorenom autobusu ispred Hotela Panorama. Uz televizijski prenos sve tri nacionalne televizije RTL, HTV i Nova TV, što se retko događa, cela Hrvatska mogla je da uživa i putem televizijskih kanala, kada već nije mogla da bude u Zagrebu i da se druži se s tim sjajnim mladićima. Policijska pratnja, na svakom metru puta do Trga bila je prisiljena malo da zastane i da pozdravi rukometaše kao što su činili razdragani prolaznici gde je bilo puno aplauza, truba, osmeha, stisnutih šaka u znak podrške.
Put do vrha Jurišićeve ulice brzo je prošao. Tamo ih je već čekalo mnoštvo koje su dobro, dobro zagrejali Zaprešić boysi. Kroz špalir zagrebačkih mažoretkinja kompletna reprezentacija i stručni štab probili su se nekako do glavne pozornice, gde su ih čekali Gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić i čelnici HRS-a.
A onda je počela kompletna ludnica. Voditelj Darko Janeš prozivao je i pozivao jednog po jednog na pozornicu. I teško je reći ko je bio dočekan, većim aplauzom i oduševljenjem – kapiten Domagoj Duvnjak MVP celog prvenstva, Igor Karačić – član idealne sedmorke takmičenja, junak iz senke Marin Šego ili Zlatko Horvat. A tek Lino Červar… Trofejni trener, ozbiljno narušenog glasa, nije skrivao emocije, bio je na rubu plača. U godini oproštaja od reprezentacije više od svega želeo je jedino zlato koje Hrvatskoj nedostaje. Nije uspeo, ali srebro ima itekako veliku vrednost. To je prva hrvatska medalja nakon četiri godine posta.
Lino Červar, selektor muške seniorske reprezentacije:
- Ponosan sam da sam s velikom ljubavi i strašću vodio ovu našu reprezentaciju. Nearavno, zahvalan sam svim generacijama, a posebno ovoj koja je pokazala nevjerojano zajedništvo. Radujem se jer ovdje vidim punjo djece i zato kažem: Roditelji, vodite svoju djecu i pomozite im kada je teško. Djeco, a vas molim, za beskrajnu zahvalnost prema svojim roditeljima, da im znate reći hvala. Nema toga tko nam može uzeti obitelj, ona je kolijevka života. Nama treba zajedništvo koje nemamo, i treba nam svaki dan.
Domagoj Duvnjak, kapetan Hrvatske i MVP Europskog prvenstva:
- Nisam govornik kao Lino i Igor, samo ću reći ova medalja je vaša medalja. Žao mi je što ste se morali nervirati, ali dao Bog da se vi uvijek nervirate, a mi donosimo medalje doma. Nadamo se da ovo nije zadnji doček.
Igor Karačić hrvatski reprezentativac i član idealne sedmorke prvenstva:
- Jedino što mogu reći je da sam ponosan na vas. Hvala u ime cijele reprezentacije. Bili smo tužni nakon poraza u fihnalu jer vidimo da smo napravili nešto veliko za naš mali hrvatski narod. Dali smo sve od sebe, vi ste nam bili vjetar u leđa. Reprezentacija je svih dvadesetak dana disala kao jedna obitelj, a u finalu su odlučivale sitnice.
