Sre. apr 1st, 2020

Rukometni Žurnal

Rukomet kreće odavde

Bukurešt sve bliži 1/4 finalu Lige šampiona!

3 min traje čitanje

Bukurešt je napravio veliki korak ka četvrtfinalu Lige šampiona pobedama protiv Meca i Vajpersa u Noveškoj. Junakinja poslednjeg trijumfa u Kristijansandu bila je reprezentativka Crne Gore Itana Grbić.

Rumunski tim je u 53. minutu gubio 22:18, a onda su stvari u svoje ruke uzele Grbić i Kristina Neagu.

  • Loše smo počele, a one sve što su pogodile bilo je iz kontri i zicera, nakon naših tehničkih grešaka. Uspjele smo da se vratimo i sa golom minusa uđemo u drugo poluvrijeme. Onda kada je Marta pogodila za ,,plus 4”, samo smo se pogledale i signalizirale da ništa nije izgubljeno. Pomoglo je što smo sa sedam igračica napadale, svjesne da nijesmo zaslužile poraz i da smo bolja ekipa. Kris je odigrala izvanrednu utakmicu, kapa do poda za nju – kazala je Grbić.

Golmanka Vajpersa je izazvala Itanu.

  • Čula sam golmanku Vajpersa koja je uporno govorila odbrani da otvore sredinu i puste mene da šutiram. Naravno da je kod mene probudilo inat. Rekla sam, dobro ako već želiš to, dajte mi loptu  jer hoću gol da joj dam. U najbitnijm trenucima istakle smo se Neagu i ja, ali su djevojke za mene odradile puno kako bih  dobila priliku za šut. Uz to, Lekić je razigravala, radila je sve da se oko nje dobro osjećamo. Dedu je bila dobra sa gola, a mislim da je tim donio pobjedu.

Bukurešt je više zbog objektivnih razloga (u pitanju su povrede) u ritmu toplo-hladno.

  • Znamo ciljeve, igramo toplo-hladno, ali nam je stvarno teško. U životu  nijesam osjećala ovoliki umor. Tempo nam je naporan, u nedjelju smo igrale sa Mecom, u srijedu meč domaće lige, u petak otputovale u Norvešku, a dan kasnije sačekao nas je Vajpers. Bez treninga smo ušle u duel sa Vajpersom. Mislim, taktički dio je trener spremio  i kod kuće smo gledale snimke, ali pričam o detaljima koji utiču na umor. Teško je uz sve povrede koje imamo, ali pokazali smo onda kad je bilo nabitnije da smo najjače. Posebno sa Mecom, jer je taj meč za nas bio biti ili ne biti. Stigao je zatim i novi u Ligi šampiona. Nakon te utamice baš sam pričala da se u životu nijesam istrčala kao u Norveškoj. Igračice Vajpersa trčale su 60 minuta.

 Veliki broj utakmica, mala rotacija, utiču na raspoloženje i na dobar osećaj na terenu.

  • Konkretno svaka ekipa u domaćem prvenstvu je maksimalno motivisana i sprema se samo za Bukurešt, a mi se, bukvalno, emotivno, fizički i svakako ispraznimo u Ligi šampiona. Nakon čega nas sačeka utakmica u domaćem prvenstvu, gdje moramo dodatno da se motivišemo. Nikoga ne potcjenjujemo, ali nemamo uvijek snage. Sedam, osam igračica se rotiraju za sva takmičenja. Prije svega, psihički treba biti jak za sve to i pomiriti se da imamo to što imamo i da igramo kako znamo i umijemo.

  Šok iznad Holandije

  • Dramu su preživjele rukometašice Bukurešta sa ostalim putnicima u avionu koji je letio iz Krstijansnda za Amsterdam. Iznad Holandije, zbog snažne zimske oluje, putnici u avionu prošli su kroz pakao. Bilo je suza, histerije, a nakon što je avion sletio neki su zatražili medicinsku pomoć. Zaista je bilo svega, plača, vriske… Vjetar je nosio avion, a onda nas je u Bukureštu dočekao snijeg i temperatura ispod nule – ispričala je Itana.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

U skladu s novom Evropskom regulativom, Rukometni Žurnal je nadogradio politiku privatnosti i korišćenja kolačića. Sportski Žurnal koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sistema oglašavanja.
error: Sadržaj sa sajta je zaštićen