Nakon transfera u Zamet, bilo je teško ovih dana „uhvatiti“ Vanju Šehića, 18-godišnjeg „bombardera“ s pozicije levog beka. Ipak pričao je za Hratske medije te Vam to prenosimo u celosti:
- Naravno da sam se premišljao. Odrastao sam u Labinu i naravno da je bilo teško donijeti ovakvu odluku. Na kraju svega, uvijek ću biti zahvalan Labinu i labinskom rukometu na svemu, odgovorio je na samom početku nakon pitanja o tome koliko je bila teška odluka.
Zbog čega baš riječki velikan?
- Zamet sam izabrao jer mislim da je to najbolji put za mladog igrača poput mene i mislim da je to najbolji mogući izbor. Imao sam ponuda, ali kad je stigla ona Zameta nisam uopće razmišljao o bilo čemu drugom. Odlazim tamo i na fakultet, a uz to trenirati ću rukomet. Želim iskoristiti ovu prigodu što više davajući 150% na svakom treningu kao i dosad.
Jesi li dugo planirao ovaj transfer?
- Nije bilo vremena za razmišljanje o tome, spašavali smo ‘živu glavu’ i nažalost, u tome nismo uspjeli.
Premijerna premijerligaška sezona nije bila laka?
- No, mislim da smo svi igrači dobili vrijedno iskustvo. Individualno, moram spomenuti dvije osobe. Prva je Ilija Lovrinović, koji mi je najviše dao na rukometnom i osobnom planu, davao mi motivaciju, dizao me kad sam bio u ‘nokdaunu’ i bio uz mene kad sam zaslužio i kad ne. Druga je Alan Jakupović, koji je provodio sate sa mnom u teretani i ulagao svoje vrijeme da bih ja napredovao. Bio prijatelj, osobni trener, strog, ali pravedan i smatram da bez njih moj napredak ne bi bio moguć. Hvala im još jednom!