Majmunija Ace Majmunice i revanš Polića

0
224

Jedan iz plejade prvih jagodinskih rukometaša, iz generacije 1948. godine, Dušan Stanojević – Polić, prvi je za RK Nikčević navukao dres sa brojem 10. Bio je nezgodan za “držanje“, onako suvonjav, vižljast ali hrabar i nesebičan. Pored njega se njegov drug iz Učiteljske škole Aleksandar Vitić – Majmunica proslavio. Polićevo pakerstvo bilo je mudro i neočekivano, a Vitić brz kao furija (trčao 100m oko 11,3 sekude) i sa snažnom rukom nemilice je tresao mrežu i odmah se za asistenciju zahvalio uobičajeno „hvala kume”!

Tako je bilo daleke 1948. godine. I danas ekipa mora da ima radilice, vodonoše a iz pehara ispija onaj koji zatrese mrežu.

Jagodina je zaista imala jaku ekipu, koja je igrala na čisto amaterskoj osnovi. Doduše, u vreme obnove i izgradnje zemlje profesionalizam nije postojao čak ni u fudbalum, a sportom su se uglavnom bavila deca radnika i ljudi sa sela. Retko ko je u to vreme imao jaku hranu da nadoknadi izgubljene kalorije na treninzima i utakmicama.

  • Bili smo skoro svi u mojj ekipi fizički slabašni, bolje reći neuhranjeni. Igrali smo za kilogram čvaraka, ali krasilo nas je i vodilo iz uspeha u uspeh u drugarstvo i ljubav prema rukometu. Družili smo se ne samo u školi i na igralištu.
  • Polić je – ističe Aca Vitić – bio najomiljenijima i najpopularnijim rukometašima, a jedan od onih koji su doprineli da budem golgeter i da to kasnije unovčim, pristupajući Niškom Železničaru, članu Prve savezne lige.

Vitić je bio popularni plavi 9 i teško se odvajao od tog dresa, a jednom je bio dovitljiv, zamenivši uoči utakmice dres sa Polićem.

  • Profesora, obratio se Aca našem treneru Ješi – neka igra Polić u dresu sa brojem 9, pa neka njega jure a ja ću da im dajem golove.

Tako je i bilo, ali Polića su jurili po zadatku, udarali ga nemilice, a on je tako dobro igrao i šut ga je služio da je postigao protiv Palilulca u Beogradu u prvom delu 6 golova, ali sutra u “sportu” pročitao je da je junak utakmice bio A. Vitić.

Drugom prilikom Polić se revanširao Aci.

  • Igrali smo pred našom publikom u “Oborčetu”. Aca postigne gol, a pošto sam bio bliži sudiji ja mu kažem – Stanojević. Tako je sudija iz Beograda upisivao meni golove, pa je moje ime izašlo u “sportu”. Tako sam konačno i ja bio najbolji strelac. Naravno kum Aca se nije naljutio, nego mi je pružio ruku. Bili smo zaista složni i često pravili viceve i intrigice jedan drugome, ali nikad se niko nije naljutio.

Polić je igrao do 1952. godine, odnosno do odlaska u JNA. Bio je to njegov rastanak od velikog rukomta, jer se zaposlio kao učitelj u Paraćinu, zatim 12 godina u Mačevcu a potom pune dve decenije je

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here